Druga generacija Intel Core i7 procesora je svakako bila jedna od dosta iščekivanih stvari u računalnom svijetu. Nakon vrlo uspješne 1366 platforme, koja je donijela dosta novosti i u potpunosti pomutila AMD-ove planove, nastavak će, možemo reći, biti još gori po AMD. Intel je poznat tako što kod svakog proizvodnog procesa rade dvije generacije procesora, poznata kao TICK-TOCK. Tako je kod 32nm proizvodnog procesa TICK proces bio predstavljanje Nehalem arhitekture, dok je TOCK bila Sandy Bridge arhitektura.
Ovaj put TOCK je vezan za Sandy Bridge E seriju procesora i potpuno novu platformu koju je Intel predstavio. Tako u ponudi postoje tri procesora s kojima Intel planira osvojiti tržište, a to su 3960X za vrh ponude, nešto jeftiniji 3930K te za najjeftiniju varijantu 3820. Razlika između ovih procesora je što 3960X i 3930K imaju malo manje L3 memorije. Tako 3930K ima samo 12MB, dok 3960X ima 15MB i za 100MHz veći takt procesora. Za najjeftiniju varijantu, tu je 3820 procesor koji je zapravo četverojezgreni, za razliku od druga dva koja su šesterojezgreni procesori. Dolazi s 10MB L3 priručne memorije te čak 300MHz veći takt naspram 3960X, odnosno 400MHz naspram 3930K. Zanimljivo je da svi procesori imaju jednaku Turbo frekvenciju koja iznosi 3.9GHz.
Sandy Bridge E, odnosno EP, je dizajniran više za servere negoli za stolna računala. Gledajući na arhitekturu, možemo vidjeti da je veći dio središnje jezgre zadužen za L3 priručnu memorije. Mnogi ne znaju, ali arhitektura zapravo sadrži 8 jezgri, a ne 6 koliko ih je omogućeno za stolne verzije procesora te čak 20MB L3 priručne memorije. Ovo dovodi do vrlo zanimljive činjenice, a to je da bismo mogli vidjeti 8 jezgreni procesor u skoroj budućnosti ili eventualno sa Ivy Bridge E platformom bi Intel mogao omogućiti ostale dvije jezgre. Pretpostavljamo da je to napravljeno zbog činjenice da se procesor i ovako dosta grije te mu je potrošnja dosta visoka.
Svakoj jezgri je dodijeljeno 2.5MB L3 memorije, dok je za 3930K dodijeljeno 2MB L3 memorije. Veličina Sandy Bridge E jezgre iznosi 20.8x20.9 (~435mm^2). Oba procesora su u potpunosti otključana, dok 3820 procesor ima maksimalni množitelj od x45.
Intel je s novim procesorom predstavio i novu Turbo Boost 2.0 verziju, koja bi trebala još više ubrzati računala. Ukoliko radite nešto što opterećuje samo jednu ili dvije jezgre, procesor je u stanju podići frekvenciju za čak 600MHz, dok pri punom opterećenju povećanje frekvencije iznosi samo 300MHz. Netko tko se ne želi zezati s overclockom, ovo je i više nego dobra vijest za njega.
Na papiru, LGA 2011 platforma izgleda zaista moćno. Četverokanalna memorija, procesori s 6 jezgri, X79 čipset s podrškom za veliki broj diskova, veliki broj PCI-E staza itd. Prvo što možete primijetiti jest da su procesori dosta veći, a samom utor sadrži čak 50% više pinova negoli stara X58 generacija procesora. Ono što LGA 2011 platformi nedostaje da bi zaista bila kompletna jest Quick Sync te integrirana grafička. Premda je arhitektura ipak namijenjena za serverski dio, razumljivo je da nema integrirane grafičke, ali ne razumijemo zašto nema Quick Sync-a.
Jedna od najzanimljivijih stvari nove platforme je svakako vezana za memoriju. Četverokanalna podrška donosi izuzetno visoku propusnost, a platforma je u stanju podržati čak 128GB memorije. Uz pojavu novih 8GB modula koji su čak cjenovno vrlo jeftini, nedostatak memorije je sada prošlost. Osim podrške za veliku količinu, vrlo dobar integrirani memorijski kontroler je u stanju raditi na vrlo visokim taktovima. Tako je podržan rad na 2400MHz i proizvođači memorije su predstavili čak 32GB na 2400MHz. Entuzijasti i overclockeri tu granicu pomiču još dalje, čak na 2600MHz.
Po pitanju grafičkog podsustava, stvari su još bolje. Ukoliko se koriste tri grafičke kartice, PCI-E utori su u stanju raditi na x16/x8/x16 propusnosti i x16/x8/x8/x8. Iako realno nema neke prednosti x16/x16 naspram x8/x8, lijepo je vidjeti da Intel teži sve većem broju PCI-E staza.
X79 čipset je po specifikacijama vrlo sličan Z68 čipsetu. One najbitnije stvari, poput staza za PCI-E te memorijskog kontrolera se nalaze u procesoru, tako da je čipset zadužen za one “manje“ bitne stvari. Ono što je razočaravajuće jest da nema službene podrške za USB 3.0 te samo četiri SATA 3.0 konektora. Također tu je podrška za samo jedan Intel Gigabit LAN konektor.
