Posljednji članci

Prvi izvještaj s MSI MOA 2012 svjetskog overclocking natjecanja

Samim dolaskom u Tajvan, ispunili smo vlastiti cilj. U finalu, htjeli smo biti barem u top 5, ali kako je krenulo zbilja smo bili sretni što smo se uopće mogli natjecati. U čemu je bio problem, kako je prošlo finale u Tajvanu i kakvi su dojmovi, pročitajte u nastavku.

 

Prije natjecanja, MSI je omogućio svim overclockerima jednu matičnu ploču i grafičku karticu za pretestiranje. Od 20.9. do 25.9. smo se nastojali što bolje pripremiti za finale, no stvari su krenuli loše. Nakon prvog dana, ostali smo bez osobne MSI Big Bang XPower II X79 ploče. Zatim smo krenuli testirati volt modove i lemiti grafičku karticu jer smo imali problem pri bootanju. Razlog tome je bio što nam je MSI dao 1300MHz i 1500MHz BIOSe za karticu zbog određenih drugih limita (vrlo vjerojatno je nVidia imala svoje prste u tome). Da bi ušli u Windows, morali smo imati BAREM 1.3v za napon čipa grafičke, a modovi za karticu su bili izuzetno teški. Kako bi bili sigurni, prvo smo odradili modove na našoj kartici. 1830MHz za čip pri -110°C uz nešto lošiju memoriju je bio pokazatelj da kartica ide lijepo, a bilo ju je izuzetno lagano za benchanje.

 

Nakon toga, odlučili smo odraditi modove i na službenoj kartici, ali smo za to ipak zvali stručnjaka kako bi to odradio vrhunski. I tu kreću naši najveći problemi. Nakon lemljenja i izolacije, na -10°C kartica je odbijala ući u Windowse (crveni ekran), zatim na -50°C, ništa, na -90°C mogli smo ući u Windows, ali odmah nakon toga crveni ekran. To je bilo pomoću VID moda, a onda je Aristidis rekao da ima iste probleme te da ih je riješio tako što je odradio mod uz varijabilni otpornik, na što smo se i sami odlučili. Naravno, to je bilo u kasne sati, dva dan pred polazak te smo morali našeg vrhunskog majstora za lemljenje opet zvati (čime mu se ovim putem PUNO zahvaljujemo što smo ga toliko izmučili, Hvala Pedja!). Prvo smo probali našu karticu, mod je radio izuzetno dobro, ma savršeno bi rekli. Onda smo našu natjecateljsku karticu vratili u prijašnje stanje i napravili mod koji je isto radio bez ikakvih problema.

 

I onda, kartica umire! Nakon podešavanja napona na 1.28v, prilikom ulaska u Windows, računalo se resetiralo i pri ponovnom paljenju smo dobili artefakte i znak da je kartica mrtva. Bili smo totalno razočarani, neznajući u čemu zapravo problem. Da li mod ne radi, da li smo nešto krivo napravili, jednostavno ostali smo na milosti i nemilosti u finalu.

 

Jedino što nam je ostalo jest pripremiti se što bolje po pitanju 3D Marka 03, latencija memorije koju smo kupili identičnu kao što će biti na natjecanju te samih Windowsa. Perica_Barii je krenuo s memorijom i tvikovima za SPI, dok je Quake bio zadužen za 03. Doslovno zadnji dan, oko 2h smo dosta toga skužili kako zapravo radi 3D Mark 03. U odnosu na stock rezultat, skočili smo za nekih 8k bodova, što se u završnici isto pokazalo odličnim.

 

{jospagebreak_scroll title=Finale}

 

Na put smo krenuli 26.9. u 13:10h je avion krenuo iz Beograda za Moskvu, zatim iz Moskve u Seoul te konačni iz Seoula za Taipei. Našim nesrećama nije bilo kraja jer pri dolasku u Taipei, naše opreme nije bilo. Naime, opremu smo rasporedili u obje torbe, ali je ipak veći dio bio u Quakeovoj torbi koju su zagubili. Naravno, odmah smo napravili potražnicu u zračnoj luci, nadajući se da ćemo dobiti torbu do kraja večeri. Na večeri su nam javili da je torba ostala u Moskvi i da do ujutro neće stići. Ovim putem se izuzetno zahvaljujemo svim ljudima s natjecanja jer su nam svi pomogli u skupljanju opreme, počevši od Splavea, Romdominancea, T0lstya, Cyclonea, Vivia, DrWeEza, Smokea, 12, ma svi su bili spremni nam pomoći što je bilo izuzetno lijepo iskustvo znajući da možemo računati na njih.

 

Rezervnu ploču smo dobili tek kasno uvečer, oko 1h. Kako bi bili spremni koliko toliko za natjecanje, ploču smo jednostavno morali izolirati prije spavanja, a uz izuzetno malo gume to nam je oduzelo jako puno vremena što je rezultiralo i malim umorom idući dan (četiri red bula tokom natjecanja nije puno pomoglo).

 

Ulaskom u NTU centar odmah se vidjelo da je MSI ozbiljna tvrtka i da je nivo organizacije natjecanja bio na visokom nivou. Sve je bilo u savršenom stanju, cijelo natjecanje je bilo savršeno. I zatim dolazi izvlačenje gdje smo treći po redu izvlačili komponente. Tu je čast imao Quake, stavivši ruku u kutiju, izvukao broj… Nakon raspakiranja, broj je bio 13!!! Rekoh da li je to moguće, nakon toliko nesreće da nas i tu nastavlja pratiti… Svi u dvorani su se počeli smijati i pljeskati jer su znali kroz što smo sve prošli.

 

Broj13

 

Kako je svaki tim imao dva procesora, odmah smo se bacili na posao testiranja procesora. Imali smo taktiku za testiranje dotičnih, -30°C i forsiranje množitelja. Nakon što saznamo konačni množitelj koji je radio, spustimo dva množitelja dolje i nastavimo s BCLK-om. Za prvi procesor smo stali na 5480MHz te smo se brzo prebacili na drugi koji je bio dosta lošiji i nije htio preko 5300MHz. Vrijeme za pripremanje je prošlo, a u prvom testu je već prošlo 30 minuta nakon što smo tek ozbiljnije krenuli. Cijelo testiranje memorije i sve postavke su ostale na ploči koja je bila izgubljena, tako da dok smo još to prokužili je isto prošlo dosta vremena. Procesor je za Super Pi išao na 5.43GHz i bio je tek negdje peti procesor po redu. Prvi rezultat, bez cw-a je bio oko 6:14m, uz određene modifikacije vrijeme smo spustili na 6:09m i preuzeli vrh na tablici. To je bilo negdje 1h pred završetak prve runde, treći rezultat nam je bio 6:08.031s te smo se odlučili na još jedno pokretanje prije rastavljanja. Imali smo rezultat koji je trebao biti oko 6:07.5xx, ali je pukao doslovno u 23. instanci (oni koji ne znaju, ima ukupno 24 instance i finalna gdje program izbacuje rezultat).

 

Naime ostalo je još dobrih 30 minuta kada smo odlučili rastaviti sistem jer smo morali

 

  • Ugrijati sistem kako ne bi bilo kondenzacije
  • Izolirati karticu
  • Modati karticu
  • Pripremiti Windowse za 03

 

Jako puno posla za jako malo vremena jer smo imali samo jednu karticu. Lemljenje po kartici i izolaciju je preuzeo Quake, dok je Perica_barii bio zadužen za sve drugo. Iako je sve odrađeno vrlo brzo, već smo bili zakoračili u veliki vremenski dio drugog testa kada smo počeli raditi. Tu je sve super krenulo, ali smo nakon nekog vremena jednostavno zapeli na 160xxx. Nismo se mogli pomaknuti više od toga, a onda nakon dugo mučenja smo izbacili 162886 što je bio 2. rezultat. Opet je ostalo oko 10ak minuta od ukupno 2.30h koliko je trajao drugi test, ali smo se odlučili krenuti na treći test jer smo opet malo kasnili po pitanju pripreme zbog svega što nas je zadesilo.

 

Ušavši u treći test na drugom mjestu, sve je izgledalo savršeno po nama, a onda veliki problemi. Nismo mogli ući u Windows 7. Naime prva dva testa smo radili u XP-u zbog bolje efikasnosti i sve je radilo savršeno, dok u 7. uđe u Windows i onda krene pucanje drivera. Dok smo skužili da pucanje drivera zapravo uzrokuje Aero i niski napon grafike, prošlo je preko 1h od ukupno 3h za treći test. Prvi rezultat nam je bio na 1500MHz samo da se upišemo na tablicu, da se slučajno ne bi dogodilo da ostanemo bez rezultata. Drugi rezultat smo odradili na 1724MHz/1800MHz pri -110°C uz rezultat od 14936 što je bio izuzetno efikasan rezultat. Za primjer, prvo mjesto u tom testu su ostvarili Korejanci uz takt čipa od 1998MHz!! Nastavili smo dalje testirati, ali jednostavno grafička nije radila. Pokušavali smo čak 1.8v, -188°C (kartica nije imala CB), ali pomoći nije bilo.

 

I konačni peh nam se dogodio u završnici. Prošle godine, ako si pokrenuo program tokom regularnog vremena, rezultat se prihvaćao iako tokom testa vrijeme istekne. Ove godine si morao završiti test prije isteka i zvati suca da pregleda i preuzme rezultat. Samo 40ak sekundi nakon završetka vremena, izbacili smo rezultat preko 15k koji bi nam osigurao treće mjesto, ali nam ga nisu htjeli priznati te smo tako na kraju ostali četvrti

 

{jospagebreak_scroll title=Zaključak}

 

Uz toliko pehova koji su nas pratili, bili smo izuzetno sretni što smo uopće mogli sudjelovati u finalu. To naravno ne bi bilo moguće bez naših prijatelja overclockera kojima smo još jednom jako puno zahvaljujemo na pomoći! Da nam je netko ponudio 4. mjesto u finalu svjetskog natjecanja, prihvatili bi to odmah. Svakako da ostaje malo gorak okus u ustima da nam je treće mjesto pobjeglo pred očima, ali smo i ovako izuzetno sretni postignutim rezultatima.

 

Hooters konobarica

 

Kompletan izvještaj našeg puta u Tajvan, kao i slike te video će morati malo pričekati jer smo izuzetno umorni, no vrijeme je malo za odmor na što je MSI računao te nas odveo u restoran poznat pod nazivom Hooters. Ako netko ne zna kakav je to točno hotel, iduća slika govori sve. Ne brinite, uživat ćemo mi i za vas! 😀

WP-Backgrounds Lite by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann 1010 Wien